Podgoričanka Milica Mitrović preko Egide je upisala prestižnu američku srednju školu Lyndon Institute. Prenosimo Vam intervju dat za jedan crnogorski portal, u kome Milica opisuje svoje iskustvo u ovoj srednjoj školi!
Podgoričanka Milica Mitrović prva Crnogorka u prestižnoj američkoj srednjoj školi
Prvi put u 140 godina dugoj istoriji prestižne internatske američke srednje škole Lyndon Institute, u amfiteatru se, pored zastava iz cijelog svijeta, nalazi i – crnogorska!
Zaslužna što se naša zastava našla u ovoj školi u dalekom Vermontu je Podgoričanka Milica Mitrović koja je, u konkurenciji srednjoškolaca iz cijelog svijeta, dobila stipendiju Lyndon Instituta. Milica je u Crnoj Gori proslavila 18. rođendan, spakovala kofere i otisnula se preko okeana, po drugi put.
Ona je prvi učenik iz Crne Gore u ovoj školi.
Prošlu školsku godinu završila je na đačkoj razmjeni u Oklahomi, već je dobro upoznala američki način života.
-Život i školovanje u Americi i u Crnoj Gori se veoma razlikuju – kaže Milica koja je u Podgorici završila osnovnu školu i prva dva razreda Gimnazije. Ona za portal “Volim Podgoricu” kaže da joj se u Americi dopada što se velika pažnja posvećuje talentovanim učenicima, i što imaju značajnu podršku i stručnu pomoć profesora, a oni lošijeg imovnog stanja mogu dobiti stipendije i za najprestižnije škole i koledže.
Koliko se način života i školski sistem u Americi razlikuju od crnogorskog?
-Veoma. Ne znam da li bih mogla da nađem neku sličnost. Moj prvi utisak, još kada sam prošle godine stigla na đačku razmjenu, bio je da su u Americi svi mnogo opušteniji i veseliji nego u Crnoj Gori. Prvi susret sa školom bio je pomalo šokantan jer su me prvoga dana u hodnicima pozdravljali i profesori i učenici, na časovima je mnogo opuštenije, odnos profesora i đaka je mnogo srdačniji i otvoreniji.
Kada sam prije dvadesetak dana stigla u Lyndon Institute, direktor je na vratima dočekivao učenike i sa svakim pojedinačno se rukovao i poželio mu dobrodošlicu, priča Milica. Ona je za Lyndon Institute saznala preko beogradske agencije Egida International koja je u Podgorici organizovala prezentaciju škole.
U ovoj školi uči oko 600 đaka, od čega je njih oko stotinu u internatskom smještaju. A ima ih iz gotovo svih krajeva svijeta.
Dopada joj se i što, kako kaže, u američkim školama niko nije opterećen odijevanjem ili nekim drugim simbolima materijalnog prestiža.
-U Lyndonu, recimo, ne smijemo na časove da dolazimo u farmericama i majicama kratkih rukava koje nemaju okovratnik. Mnogo se polaže na pristojnost, ali i na ravnopravan tretman svih učenika. Ovdje, recimo, samo članovi školskog borda znaju koji učenici su dobili stipendiju a koji su platili punu školarinu, upravo iz razloga da bi svi imali ravnopravan tretman.
Što se tiče školskog sistema, velika je razlika u odnosu na crnogorski. U Oklahomi sam imala sedam predmeta, ovdje imam šest. U gimnaziji u Podgorici sam imala 13 predmeta.
Učenici sami biraju šta žele da uče i vjerujem da je to dodatni stimulans za fokusiranje na ono što vas zaista interesuje i postizanje boljih rezultata, kaže ova djevojka koja je u maju ove godine na državnom takmičenju Oklahome iz španskog jezika osvojila drugo mjesto.
Kako je organizovan život učenika u internatu?
-Još se navikavam, ali dopada mi se. Smješteni smo u kućama koje imaju od pet do deset soba. Kuća u kojoj sam ja jedna od manjih, i tu smo nas šest djevojaka. Svaka ima svoju sobu, i zajednički dnevni boravak i kuhinju sa svim što je potrebno za život. Hranimo se u đačkoj kuhinji, a hrana je izvrsna, tako da se plašim da ću se ugojiti (smijeh).
Moje srednjoškolsko iskustvo u Americi ovako izgleda -ujutro idemo na doručak, pa na časove. Imamo pauzu za ručak, poslije podne takođe imamo aktivnosti i dešava se da uđem u svoju sobu samo da se presvučem. Već smo proteklog vikenda bili na kampovanju i vožnji kajacima i malo je reći da sam oduševljena prirodom, kaže Milica.
Đačke razmjene su poslednjih godina popularne i u Crnoj Gori. Šta bi poručila srednjoškolcima iz vlastitog iskustva?
-Da svakako završe makar jednu školsku godinu u inostranstvu. Ogroman benefit imaće samo od činjenice da će savladati strani jezik gotovo kao maternji. Mislim da je od presudnog značaja za svakog mladog čovjeka da putuje, upozna drugačije kulture i način života, stiče prijatelje i širi vidike. Najbolji način, a vjerovatno i jedini, da objektivno procjenjujete sebe je da upoznate druge. Da ne govorim da je poznavanje drugih kultura presudno za rušenje predrasuda koje su posljedica upravo neznanja.
(Izvor: volimpodgoricu.me)
Više o srednjoj školi koju pohađa Milica saznajte klikom na: srednja škola u Americi.
Srednjoškolsko iskustvo iz Amerike – Milica iz Podgorice
